Kako se pripremiti za porođaj?

Priznajem. Upala sam u krug svih tih silnih razmišljanja, vizualiziranja, promišljanja, zbrajanja i oduzimanja, paničarenja, pa naglih smirivanja i opuštanja. Službeno, u deveti mjesec trudnoće sam zagazila punim stopalom i sve se nešto nećkam da nogu vratim korak nazad, ali ne mogu.


Čini mi se da polako postajem bipolarna; ima situacija u kojima ne mogu izdržati da dočekam bebu, dok u drugom već vrištim u sebi jer se to opako približava. Sindrom "bi - ne bi", inače kod žena dosta poznat i čest, službeno je nastupio.

Stoga, ovo je post u kojem ja zaista iskreno postavljam pitanje: Kako se pripremiti za porođaj? Intenzivno o tome promišljam zadnjih dana i bojim se da točnoga odgovora ni nema.


Ali, najlakše tako - reći: "Nema odgovora, snađi se, druže", i bok. Pa nisi jedina, rekoh sebi, ima ih još koji strepe pred tim događajem, bez obzira je li u pitanju prva, treća ili šesta trudnoća.


Pa hajde da podijelim kako se ja pripremam, možda nekome i pomogne, a možda me netko nakon čitanja ovog posta obavijesti da je ludost to što pišem i pruži mi spas u zadnji čas.


Bilo bi lijepo kad bi se netko javio da odradi to umjesto mene, ali znam da je to nemoguće. :)


Sve savjete i odgovore koje ću sada iznijeti nije izmislila moja malenkost, niti su plod mog iskustva, već je riječ o jednom zanimljivom priručniku koji bih preporučila svim ženama.


Duhovni pristup rađanju, autorica Kelly J.Townsend, Teovizija, Zagreb, 2005. Istina, riječ je o priručniku kršćanske autorice koja porođaj gleda i proučava među ostalim, i iz duhovne, kršćanske perspektive, ali nije nužno stoga stvoren samo za kršćanke.


Puno savjeta se može usvojiti i izvan tog konteksta, a autorica je ipak dodala jedno poglavlje u kojemu sve zainteresirane (uključujući i kršćane koji, pa, dosta često, nemaju pojma svojoj vjeri) upoznaje s Isusom Kristom jer ga smatra ključnim za ostvarenje dobrog poroda. Ne bezbolnog, jer takav ne postoji, da se ne biste sada zakačili na krivu interpretaciju :)


Ovaj moj post služi kao kratka recenzija ove knjige, pa ću krenuti od početka. Iz knjige navodim one upute koje su meni najviše ostale u sjećanju:


1. Mehanizam straha i prevladavanje


Autorica napominje da se žena tijekom trudova često napinje jer osjeti strah. Međutim, baš to uzrokuje čitav jedan neželjeni proces. Time se pokreće simpatički dio autonomnog živčanog sustava koji potom signalizira maternici da zaustavi otvaranje ušća. Unutarnji mišići maternice se tada ukrute i odupiru se naporima vanjskog sloja. I zbog toga se javlja BOL. Kreće začarani krug: žena zbog velike boli postaje sve napetija i dalje povećava otpor pa sve postaje još bolnije, a vrijeme poroda se produžuje. To bi bilo dobro izbjeći, zar ne?


Upravo zato, autorica predlaže da ne strepimo pred porodom, već se punimo pozitivnim mislima temeljenim na molitvi. Ne treba se boriti s boli koja nas u tom trenutku napada; naprotiv, treba ju pustiti, i u mislima osvještavati da nismo same, već je s nama Bog i sve to mudro prati.


Naravno, autorica naglašava još jednu bitnu stvar u cijeloj priči. Težak porod ne mora značiti da je žena kriva: puna je negative, nije dobra vjernica, nije dovoljno jaka, nije se dobro pripremila, itd. Postoje slučajevi kad je iskustvo poroda, a i trudnoće, jednostavno teško i bolno, pa taj strah prati osobu duže vrijeme - što je i prilika da se iz tog iskustva izvuče neka mudrost. Pitat ćete me: koja? Pojma nemam. Svatko ima svoju priču.


2. Četiri ključne stvari tijekom cijelog poroda ili CALM:

Zatvorite oči.

Zamislite ženu koja rađa. Pretpostavljam da većina vidi ženu koja se krivi, vrišti, plače, u panici je i stišće zube.

Kriva slika, slika zbog kojeg se pokreće mehanizam straha.


Riječ je o jednom od glavnih razloga razdiruće boli. Bez obzira na fazu poroda, autorica ovog priručnika predlaže 4 stvari na koje se trebamo usredotočiti:



1. Christ - Isus, Tješitelj i Onaj koji na sebe uzima strahove vrhunski je stručnjak u ovakvim situacijama. Pa ako itko zna patiti i nositi se s nenadmašivom količinom boli, to je On. Autorica smatra da ga ne bismo smjeli isključiti iz svega.


2. Attitude (Stav) - Od velike su važnosti naše misli na porodu. Ključan način razmišljanja je: "Ne želim razmišljati o tome koliko će ovo još trajati. Gledam da izdržim samo ovaj sad trud. To je jedan manje do susreta s mojim djetetom."


Jednako je važno postići i stanje "pospanosti". Što bi to značilo? Kako porod postaje intenzivniji, um treba biti što pospaniji i težiti prema dubokoj opuštenosti čime se smanjuje i percepcija boli. Dakle, nešto nalik meditaciji.


Kako to vježbati, nemam pojma, s obzirom na to da je zaista teško meditirati dok vam se raspada tijelo, o-o. Ali, valjda ću naći način.


3. Lungs (Pluća) - Budući da je abdominalno disanje ono kojim dišemo dok spavamo, to je savršeno sredstvo koje nam pomaže da postignemo razinu opuštenosti potrebnu da se uspješno nosimo s trudovima.


4. Muscles (Mišići) - Auf. Za ovo je potrebna odlučnost, disciplina, vježba! Opusti, opusti, opusti, dopusti tijelu da se otvara! Svaki grč šalje poruku tijelu i ono reagira na to. Autorica od početka tvrdi - ne bori se protiv te boli, dopusti joj da čini svoje. Onda će manje boljeti. U nastavku objašnjava ženski spolni sustav i procese tijekom poroda. Jednostavno, jasno, bez teških termina, ali vam itekako može pomoći u razumijevanju onoga što vas čeka.


3. Praktične upute za porod


Dio je to u knjizi koji vam nudi upute o optimalnom namještanju, kontroli tijela, kontroli uma, vizualizaciji, molitvi i meditaciji. Sve je to potkrijepljeno brojnim primjerima. Primjerice, autorica spominje trenutke emocionalnog odustajanja - situacije u kojima žene obično pomišljaju da ne mogu to odraditi do kraja ili imaju osjećaj da su gotove i da će umrijeti.



Potrebno se sjetiti trkača na duge utrke kojeg u jednom trenutku uvijek stigne emocionalna zapreka, pa tada više ne može pomaknuti nogu, tijelo "blokira". No, ako pobijedi tu emocionalnu zapreku, on nastavlja trčati i dobije sasvim novu snagu za dalje. Sigurno smo svi to jednom osjetili. Stvar je da u glavi pobijedimo tu zapreku, a pobijedivši je, punimo se novom snagom za nastavak!


Veliku važnost u priručniku se daje i pratnji, najčešće partneru, ali i drugim članovima obitelji, prijateljicama, itd. Njihova prisutnost, sabranost, mirnoća, podsjećanje na pravilno disanje, podrška i potpora važan su čimbenik u ostvarivanju dobre, mirne i dostojanstvene atmosfere dovođenja jednog malog bića na svijet.


Autoričina namjera je bila dati potporu svakoj ženi da vjeruje u svoj "bogomdani urođeni osjećaj za normalan prorod" te upozoriti da svaka informacija neće biti primjenjiva na svaku osobu. Mnogo toga što je napisala je duhovne prirode i može biti primijenjeno na različite načine za različite osobe. Svaka žena je jedinstvena pa se i naši porodi razlikuju jedan od drugoga.


4. Ovo ne možeš planirati, kao, uostalom, ni život


Možemo se mi pripremati, razmišljati, birati najbolje bolnice, imati dobra poznanstva s medicinskim osobljem, vježbati, šetati, biti aktivne, osjećati se najspremnije, ali sve to ne služi ako se uspaničimo čim nešto krene van našega "plana". Treba biti svjestan da postoji milijun i jedan način kako će se porod odigrati, ali poanta je da se na kraju odigra dobro. I da dođemo kući bez trauma. Zato, opuštene i mirne ne možemo napraviti nikakvu štetu. Krenemo li u nemir, itekako možemo.


Nek' nam je sa srećom! :)


Klik ako želiš još ovakvih tekstova!

Posjeti Facebook stranicu

Prati me na Instagramu

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now